Matijas Enar

    Byadmin
    In
    Apr 04, 2015
    Comments
    Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima
    GPS

    Matijas Enar je rođen 1972, studirao je persijski i arapski i radi na Univerzitetu Berseloni. Za ovu knjigu dobio je Gonkurovu nagradu gimnazijalaca za 2010. godinu.

    „Kada se 13. maja 1506. godine Mikelanđelo iskrcao u Carigradu, znao je da time prkosi moći i gnjevu Julija II, ambicioznog pape i dužnika prema umjetnicima, za koga je počeo da gradi grobnicu u Rimu. Ali kako se ne odazvati pozivu sultana Bajazita koji mu nudi – pošto je odbio crteže Leonarda da Vinčija – da sagradi most na Zlatnom rogu? Tako počinje ovaj roman koji se oslanja na istoriju, jer polazi od istinitih događaja iz života velikog umjetnika, da bi potom razvijao misteriju ovog putovanja. Uznemirujući, kao što je i susret ovog renesansnog čoveka s ljepotama osmanskog svijeta, precizan i izbrušen kao komad dragocjenog nakita, ovaj portret umjetnika na djelu istovremeno je fascinantno razmišljanje o stvaralačkom činu i simbolu nedovršenog djela,  započetog kao spona sa drugom civilizacijom. U ovoj hronici o nekoliko zaboravljenih nedjelja istorije, Matijas Enar skicira političku geografiju, čiji su obrisi podjednako osjetljivi kao i pet vijekova ranije.“

    U knjizi se pojavljuju i čudnovate ličnosti: Mesihi iz Prištine, otomanski pjesnik i vezirov sekretar sa kojim se Mikelanđelo i lično sprijateljio. Inače, Mesihi je najstariji albanski pisac koji je živio od 1470. do 1512. godine i predstavljao se kao Pristineli Messih.

    Tu je i androgena plesačica/pjevačica iz Andaluzije u koju se genije zaljubio. Ali, ljepotica je ustvari hladnokrvni ubica, spremna da ga ubije za novac, a po nalogu Mikelanđelovih protivnika koji ne žele da im tako grandiozni projekt, most koji spaja istok i zapad, gradi „nevjera“… Spasava ga prijatelj, pjesnik iz Prištine, koji ubija mistično biće, što mu pak Mikelanđelo ne može da oprosti… Iz tog očaja i ljubavnog bola rađa se jedinstveni koncept mosta. Mosta koji nikada nije sagrađen. Godine 1509. zemljotres je porušio Istambul i spriječio njegovu gradnju.

    I na kraju pitanje: zašto ovaj naslov? Matijas Enar kaže da ga ja inspirisao engleski pjesnik Kipling kome je jedan indijski mudrac savjetovao da pisci treba da pišu o bitkama, kraljevima i slonovima… ali da nikako ne smiju da zaborave da pišu o ljubavi.

    Odlomak iz romana:

    Toliko mi je drago tvoje pijanstvo da me opija. Lagano dišeš. Živ si. Voljela bih da pređem na tvoju stranu svijeta, u snove tvoje da uđem. Sanjaš li o bijeloj, krhkoj ljubavi, tamo daleko? O djetinjstvu, o nekoj izgubljenoj palati? Znam da mi tu nije mjesto. Da niko od nas ni nema svoje mjesto. Zatvoren si kao školjka. Lako bi ti bilo da se otvoriš, maleni prorez bio bi dovoljan da se u njega uvuče život. Pogađam tvoju sudbinu. Ostaćeš u svjetlu, u slavi, bit ćeš bogat. Tvoje ime snažno kao tvrđavaprekrit će nas svojom sjenkom. Zaboravit ćemo šta si ovdje vidio. Ti trenuci će nestati I sam ćeš zaboraviti moj glas, tijelo za kojim si toliko žudio, drhtaje i oklijevanje. Toliko bih željela da od toga nešto sačuvaš. Da poneseš jedan dio mene. Da me poneseš u svoju daleku zemlju. Da ne budem samo maglovito sjećanje, slika, već energja jedne zvijezde, njen drhtaj u tami. Istina.

    Znam da su muškarci djeca koja bijesom rastjeruju svoj očaj, a strah tjeraju u ljubav; prazninu nadomještaju dvorcima i hramovima. Hvataju se za priče, poštaju da im kao barjaci prethode, svaki prisvaja neku priču da bi se spojio sa svjetinom sa kojom je dijeli.

    Osvajamo ih tako što im pričamo o bitkama, kraljevima, slonovima i čudesnim bićima; pričamo im sreći koja nas čeka poslije smrti; živom svjetlu koje je prethodilo njihovom rođenju, anđelima koji ih okružuju demonima koji im prijete, i o ljubavi, ljubavi tom obećanju zaborava i sitosti.

    Pričaj im o tome voljet će te; napravit će od tebe bogu jednakog.

    (...)

    Jesi li čuo ovu priču do kraja? Čuvaj se, istinita je. Odbijaš moje milošte. I ja bih mogla da krijem mač. Da te rasporim zbog tvog prezira. Tu sam, a ti me odbacuješ.Možda spavaš. Dišeš polako. Noć je dugačka. Možda me na razumiješ. Imaš utisak da si negdje drugdje. Pa ipak, nisi daleko od svoje kuće. Možda ćeš jednog dana kao i vezir postati svjestan svoje ljubavi.

  • CITYLIGHT