Blogovi / Kolumne

Dobro se zagledaj

Dobro ih osmotri kad glasno smijehom prekrivaju strah

Dobro se zagledaj
vidjećeš more nesretnika koji poput lešinara kljucaju po tuđoj radosti,
Dobro ih osmotri kad glasno smijehom prekrivaju strah,
koji ih razara dok noću nevoljeni grle jastuk ovlažen ogorčenošću

Vidi ih kako pod plaštom gordosti skrivaju neznanje
sujetno tražeći sebi slične
jer kad ostanu sami
ne postoji ništa
tek grozomorna tišina koja salutira iščezlom biću

Pogledaj i vidjećeš paradu jednoličnih ispraznih ljuštura
što sa zlom šuruju od nastanka svog JA
ne traži tad usnuli iskonski trag dobrote u takvima
nećeš ga pronaći
Tamo stanuje očaj, tamo caruje nečovjek
tek zarasla staza u korov koja nikud ne vodi
osim razočarenju

Širom otvori oči dok laskaju ti poput ciganskog prosjaka
te sanjivim pogledom i fabričkim smiješkom kupuju kartu blagonaklonosti
jer sve su kadri što najgore je
pa riječi tvoje za mač uzmu kad im treba, i u trenu dželat postaju

TI dobro osmotri to otrovno jato
što nad suzama tuđim likuje
i poželi im u sebi da pronađu samilost
jer veće muke nema do nevoljen biti

Neko sjeme ništa do trn postati ne može
neka zemlja ništa do pustoš
ko kišnica što sudbu mutne baruštine ima
gdje poneki hajvan zaluta katkad samo

Dobro se zagledaj i vidi za vijeke vijekova šta ne želiš postati
NIKAD!

R. Selimović za bihacity.ba

Bihacity