Dom USAOJ-a alias deponija kulture?

    Byadmin
    In
    Apr 15, 2015
    Comments
    Kulturni Bihać je u panici.

     

    Fiktivna bura socijalnih mreža i deklarativne solidarnosti uzela je maha. Načulo se da Gradska galerija putuje. Plovi kao Titanik baš pred punoljetstvo kažu na prvi sprat građevine koja  u duhu kulture okružena žicom dominira prostorom  tamo negdje u blizini skeleta Doma penzionera.Tim činom ova institucija  bi se kulturno pridružila usamljenim djelima  Envera Krupića u prašnjavoj čekaoni za neko drugo vrijeme.

    Bašte, kafići, kladionice i tržni centri kako stvari stoje mogli bi konačno  da odahnu jer konkurencija u vidu pokušaja emancipacije dislociranjem uveliko gubi na značaju. Hibridna mladost koja je užurbano hitala od birtije do birtije neće više biti u prilici da upućuje podsmijehe u prolazu na račun broja posjetilaca izložbama. Stiže li birokratski ferman. Čujte i počujte: Nema više čudovišta sa korza satkanog  od pasusa, stihova i kistova. FOLK je konačno rahat. Ostaje više prostora za veličanstvenu i tradicionalnu špicu od kina do benzina.

    "Nit' kina, nit' benzina." A ni špice rođaci, da se ne lažemo. Odzvanja uz pjesmu Indeksa pomalo patetična konstatacija s gorkim ukusom nostalgije raritetnih domicilnih lica koja šaputaju uz jeftino pivo anonimne kafane bez neonskih svjetala dok preturaju po rafama prošlosti.

    A sjećaš li se Zemkine boze? A gdje su se lubenice krale? A kako je Jablanska nastala? A gdje internat Ćopićev? A gdje je bio gradski užar? A znaš li molersku foru o Ajninoj čađavoj mehani? A gradska česma s ibrikom na lancu?...

    Nego vratimo se temi.

    Kad smo već kod preslaganja mozaika uspomena sjetim se tako para iz Švedske jednog vrelog sunčanog dana koji nakon što prođoše kroz uzavrelu asfaltnu pustaru gradskog jezgra rekoše:

    "Sve smo prošli ovdje ali ovo je jedino mjesto koje nas asocira na urbani svijet. Ovako nešto možete vidjeti u Štokholmu."

    Interaktivna mapa. Dozvoljeno ti je da misliš , te na suptilan način participiraš u umjetničko-naučnom projektu i podijeliš impresiju o gorućim pitanjima društvene zajednice.

    U svakom slučaju imponuje.

    Sjetim se i simpatičnog Grka od kojeg sam saznao da je glorificiranje Spartanaca zabranjeno unutar granica njegove domovine.Nakon svoje izložbe u tom gradskom čudovištu  širom svijeta na svojim promocijama širio je lijep glas o gradiću na rijeci gdje je stekao divne prijatelje. I inih drugih...

    Dakle, nije samo ćevap strateški cilj turizma, kao što ni pogled na prekrasnu Unu nije turistički proizvod.

    Na stranu sad opcija "Share" i iritantna "Like" kvazi empatija  na Cukerbergovoj livadi.

    Gorka pilula istine jeste da prostorije GG-e unatoč kvantitativnom i kvalitetnom sadržaju imaju gotovo uvijek jednoličnu grupu posjetilaca. Ekspanzija trivijalnih sadržaja, niskih pobuda i fenomena  kojem je Rambo Amadeus dao dijagnozu bez sumnje je uzela svoj danak. Međutim, ta činjenica nikako ne smije biti povod da zbog komercijalnih razloga pošalju tog  unicorna , koji je rijetko preostali oponim sveprisutnom duhu provincijalizma,  u jedan vid izolacije. Neki minimum postulata nedavno dobijenog statusa grada bi ipak morao postojati, pa makar i po cijenu eventualnog  profita lokalne samouprave.

    GG na gradskom  korzu.  Jedno veliko DA.

     

    Onoliko koliko jedan narod ulaže u kulturu, duhovne vrijednosti, u tolikoj će mjeri egzistirati i svijet će o njemu znati.

    Autor: Bihacity

     

    bihacity
  • CITYLIGHT