Hamza Humo: Grozdanin kikot

    Byadmin
    In
    Jun 08, 2016
    Comments
    Davno, davno živio je u ovim stranama jedan narod, a nazivao se Bogumilima. Bili su to dobri ljudi, a kada bi ko od njih umro, metali bi mu na grob po onu jednu veliku stijenu, jednu od onih što se i dan-danas bijele dolje na Radešu.
    CITY PERISKOP
    A onaj najveci stećak, urešen cvjetovima,. to je nadgrobni nišan kneza Trpimira. .
    I tako u kneza Trpimira bila kćerka Grozdana, a najljepši momak u selu zvao se Grozdan. Najbolje se bacao kamena s ramena, a iz lova se nikad nije prazan vraćao svojoj kući. Bio je siromah. Imao je staru majku, jednu njivu pred kućom, veliku kamenu posudu za kišnicu i žrvanj pod dubom u dvorištu.
    I tako se oni voljeli, Grozdan i Grozdana, a knez Trpimir ni da čuje za to. U predvečerje sjedjela bi Grozdana u vinogradu pod kućom i slušala kako Grozdan, čak na drugoj strani sela, svira samo njoj, Grozdani, i čezne za njom.
    - Lijepa Grozdano, - svirao je on - O, da si kćerka i crnog vraga i samog vukodlaka, uveo bih te u moju kuću i bila bi sretnija nego u dvoru tvog oca bogatog.
    - Grozdano, lijepa djevojko, prolaze opojna proljeća i site jeseni, a ja uzalud sviram na moje dvojnice, sviram tvoje najmilije pjesme i sa zvijerima se borim da zaboravim na tugu svoju.
    - Grozdano, ljepa djevojko, jesi li srca kamena, ili ti kneževski ponos ne da da ljubiš sirotana Grozdana?
    - Cvjetaju ljubice, a ja tugujem. Zore vinogradi, a ja samujem.

    O lijepa Grozdano, svisnuću od želje za tobom!
    I vračara Domulja slušala je dugo ovu tužnu pjesmu, i pogledala u čini i saznala sve.
    I tako jednog dana, Domulja pođe u kuću kneza Trpimira i zateče Grozdanu gdje tuguje u bašti pod smokvom.
    - Dobar dan, Grozdano, lijepa djevojko! - rece joj vračara Domulja. - Što si tako tužna? Reci baki da te izliječi!
    Jer ja liječim od svakog uroka, svake tuge i bolesti. Grozdano, lijepa djevojko, ja znam: ti voliš Grozdana, moga susjeda, najljepšeg momka u selu, što najdalje baca kamena s ramena i nikad se prazan ne vraća iz lova.
    Tako je govorila vračara Domulja, a Grozdana je pristala da se potajno sastane sa Grozdanom, čim vračara upita za savjet Zmijskoga Cara i napravi čini.
     
     
    Odlomak iz romana "Grozdanin kikot"
     
     
  • CITYLIGHT